.

Danas se obilježava godišnjica uručenja Nobelove nagrade Ivi Andriću

10 Prosinac 2019

„Najbolje je ipak pustiti čovjeka da priča slobodno“ naziv je književno-filmsko večeri kojom će biti obilježeno 65 godina izdanja romana „Prokleta avlija“ i godišnjice dodjele Nobelove nagrade najpoznatijm Travničaninu, Ivi Andriću.

Književno-filmsko večer održava se danas u 18:00 sati u Otvorenom književnom atelieru u Rodnoj kući Ive Andrića.

Zavičajni muzej Travnik, odnosno Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića svake godine programskim aktivnostima obilježava 10. prosinac kao datum kada je 1961. godine dodijeljena Nobelova nagrada za književnost Ivi Andriću.

Prije 58 godina jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za književnost za roman "Na Drini ćuprija" kao i za cjelokupni dotadašnji rad na "historiji jednog naroda". U obrazloženju je stajalo da "njegova proza sadrži epski naboj kojim prati ljudske sudbine iz historije svoje zemlje". Bio je prvi čovjek s prostora bivše Jugoslavije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Svečana dodjela nagrada održana je u Stockholmu 10. prosinca 1961. godine, u dvorani Koncertne palate švedske akademije. U sijećnju ove godine u Nobelovom muzeju u Stockholmu otvorena je izložbena postavka u čast Andrića koja je sadržavala originalne rukopise i autentični kameni fragment stare višegradske ćuprije.

Prenosimo Andrićev govor na svečanoj dodjeli Nobelove nagrade koji je nazvao "O priči i pričanju".

- Moja domovina je zaista mala zemlja među svjetovima, kako je rekao jedan naš pisac, i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore i to upravo u vrijeme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela da prodire u svijet, u opravdanoj težnji da svjetskoj književnosti i ona da svoj odgovarajući prilog. Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obavezuje na zahvalnost, i ja sam sretan što vam u ovom trenutku i s ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno, ali iskreno da izrazim.

Nije uopće toliko važno da li jedan pripovjedač opisuje sadašnjost ili prošlost ili se smjelo zalijeće u budućnost; ono što je pri tom glavno, to je duh kojim je nadahnuta njegova priča, ona osnovna poruka koju ljudima kazuje njegovo delo. A, o tome, naravno, nema i ne može biti propisa ni pravila. Svako priča svoju priču po svojoj unutarnjoj potrebi, po mjeri svojih naslijeđenih ili stečenih sklonosti i shvaćanja i snazi svojih izražajnih mogućnosti; svako snosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti da slobodno priča. Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželjeti da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha."

Nagradu koju je dobio odlučio je pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.

U pismu koje je 17. svibnja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine on je napisao:

"Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unaprjeđenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine."

Nekoliko godina kasnije Andrić je poklonio i ostatak novca za unaprjeđenje bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.

Ivo Andrić je rođen 9. listopada 1892. godine u Docu pored Travnika koji će za njegovog života predstavljati konstantnu temu i simbol njegovog identiteta. Djetinjstvo provodi u Višegradu. Andrić je prepoznatljiv po svojim djelima kao što su “Prokleta avlija”, “O priči i pričanju” i “Omer paša Latas”, "Travnička hronika".

Preminuo je 13. ožujka 1975. godine u Beogradu gdje je i sahranjen. Posljednje zapisane riječi ostavio je u svojoj bilježnici gdje je stajalo: "Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čovjeka strah. A kod književnika i svakog 'javnog radnika' dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju..."

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa