.
Otkako je nova elektronička osobna iskaznica Republike Hrvatske u uporabi, mogu je steći i hrvatski državljani izvan te države, no to nije moguće izvesti tako da se zahtjev podnese preko web-platforme, piše Večernji list BiH.
Na glavnim cestovnim pravcima promet teče bez smetnji i posebnih ograničenja, osim na dionicama gdje traju radovi.
Nedavno je, zbog navodnih psihičkih smetnji, obustavljen sudski proces protiv nekadašnjeg pripadnika Armije BiH Hasana Alića koji je bio optužen za ritualno ubojstvo - dekapitaciju Dragana Popovića iz Travnika koji je bio žrtva sumanutog obreda u kojemu mu je i odsječena glava sabljom, čime se nastoji zataškati istina o tome monstruoznom ratnom zločinu iz 1993. postrojbe “El Mudžahid” Armije BiH koji je doslovno bio preteča onoga što je cijeli svijet svjedočio u brutalnim postupcima terorističke organizacije Islamske države, piše Večernji.list BiH.
Nalaze pisao tehničar
No, previše je čudnih pojedinosti, od namještanja medicinske dokumentacije, svjedočenja, čak i visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije, do krajnje pristranog vođenje optužnice od tužiteljice Sanje Hodžić. Mudžahedini su u listopadu 1993. oteli Ivu Fišića, Dalibora Adžaipa, Kazimira Pobrića, Ivana Rajkovića i Dragana Popovića te ih odveli u svoj kamp Orašac. Sve su ih teško zlostavljali, a vrhunac bezumlja bilo je dekapitiranje Popovića koje je izveo lokalni Alić koji je pristupio postrojbi “El Mudžahid” koja je ratovala u sastavu Armije BiH, dok je zapovjednik kampa u Orašcu bio Arapin Abu Džafer. No, Alić nije uspio odrubiti glavu, nego je to učinio Arapin koji je sabljom dovršio taj zločin.
“Taj je slučaj trebao biti vođen na državnoj razini. Oni su 2003., a imali su iskaze Abu Džafera koji je u noći kada je ubijen moj otac zapovijedao. Te spise, koje sam i ja dobio nakon dugog niza godina, oni su stalno prebacivali s državnog Tužiteljstva na drugo”, kazuje Lazar Popović. On objašnjava da se istraga dobro odvijala dok ju je vodio Amerikanac Jonathan Schmidt, a sve se promijenilo 2003. Nedavno je posve obustavljena.
“Dobio sam obavijest da je on (Hasan Alić) psihički bolesnik koji je shizofreničar i da ne može pratiti suđenje”, kaže Popović. U međuvremenu je otkrio kako prvi liječnik koji je napisao nalaz uopće nije vidio Alića, nego je sve napravio medicinski tehničar iz Travnika.
Mudžahedini zaštićeni
Nakon toga naloženo je medicinsko vještačenje te su doktor Abdulah Kučukalić i stručni tim utvrdili da Alić nema psihičkih, nego neuroloških problema. Čudno je, ali se na tu odluku žalila tužiteljica i nakon 10-ak mjeseci stiglo je novo vještačenje da je Alić psihički bolestan. To je bio veliki šok za obitelj jer ni počinitelj, ali ni zapovjednik mudžahedina neće moći odgovarati. Iako je Tužiteljstvo BiH najavilo podizanje optužnice protiv bivšeg zapovjednika zloglasne postrojbe Abu Džafera, koji je u BiH promijenio ime i sada živi kao Mirza Hodžić iznad Travnika, ipak je slučaj proslijeđen Županijskom tužiteljstvu te je ponovno stigao Sanji Hodžić koja je prije mjesec dana obitelji potvrdila da “nema dovoljno dokaza protiv njega” za podizanje optužnice. Sastavni dio oslobađanja odgovornosti je i izjava šefa ratnog stožera Halida Genjca da se radilo o humanitarcu, a ne mudžahedinu.
/vecernji.ba/
Branka Komšić iz Viteza tvrdi da je 3. lipnja otpuštena s Odjela neurokirurgije Univerzitetskokliničkog centra Sarajevo u gorem stanju nego što je došla, da joj nisu dali ni otpusnu listu ni bilo kakav nalaz.
Kako kaže, u bolnicu je ušla na svojim nogama spremna za operaciju, a izvezli su je u kolicima, u stanju u kojem joj je svakog dana sve gore. Branka boluje od težeg oblika epilepsije, a u proteklom periodu je čak i pod ogromnom količinom tableta koje pije skoro svakodnevno doživljavala napade. Zbog toga se i uz konzultaciju s doktorima iz Sarajeva odlučila na operaciju.
Nadala se, kaže, boljem stanju, a ne ovome što je dočekala.
Dok sam išla prema bolnici u Sarajevu nazvali su me i rekli da imaju problema, to jest da nemaju mikroskopsku kesu koja se koristi u toj operaciji. I dobro, pošaljem rodbinu i oni kupe i to od para koje sam pozajmila, kaže Komšićeva. Prvog dana joj u bolnici nisu ništa radili, a drugog dana joj se stanje pogoršalo.
Drugi dan sam imala seriju napada, nakon čega su me stavili u vještački izazvanu komu. Kada sam došla sebi bila sam na intenzivnoj, onda su me prebacili na odjel, gdje sam opet dobila napad, kaže ona.
Komšićeva ističe da joj nakon toga operaciju nisu uradili, kući su je poslali, to jest, kako ističe, bukvalno otjerali u subotu, bez otpusne liste i nalaza.
Kada sam pitala zašto nema otpusne liste, nitko mi nije dao objašnjenje, navodno treba neke korekcije raditi i to je to. Oni su mene poslali nepokretnu kući, noge mi ne funkcioniraju, ja sam u kolicima od tada, mogu napraviti eventualno tri koraka uz nečiju pomoć. Čitavo tijelo mi je toliko slabo da šolju s vodom jedva podignem, kaže Komšićeva. U razgovoru s njom se primijeti i da veoma teško priča.
Ne znam ni za to ništa, pitala sam, nisu mi doktori dali nikakvo objašnjenje, znam samo da su mi oštećene glasnice, ali od čega stvarno ne mogu reći. U suštini sve ovo sam u pogoršanju stanja doživjela nemarom doktora i vjerojatno pogrešnom terapijom koju su mi davali, kaže ona.
Na pitanje da li je išla poslije izlaska iz UKCS ponovno kod doktora ili možda planira, odgovara kome?
Majka je išla kod njih tražiti nalaze, otpusnu listu, oni su se samo izderali na nju i otjerali je, ističe Komšićeva. Ova tridesettrogodišnjakinja kaže da joj je žalije njenih ukućana, pogotovo osmogodišnje kćerkice, koja je mora gledati ovako bolesnu, nego sebe same.
Zbog njih mi je najteže, zato sam se i obratila medijima da upozorim druge pacijente kome život povjeravaju, govori ona. Dodaje da bi tužila bolnicu zbog takvog ponašanja prema njoj, ali da zna kako od toga ne bi ništa dobila.
Da imam nekog jakog odvjetnika tužila bih ih, ali kada znam da su oni prejaki, protiv Sebije teško, tko njoj šta može, kaže Komšićeva. Za tvrdnje koje je iznijela pacijentica Branka Komšić i zašto nije dobila otpusnu listu i nalaz tražen je službeni komentar od UKC Sarajevo, ali od petka do danas nikakav odgovor nije stigao.
Imamo vaš kontakt, bila je jedna od najčešće izgovorenih rečenica od strane Službe za odnose s javnošću UKC Sarajevo. /drukciji.ba/
Još se uvijek ne nazire kraj pravno-političkoj kalvariji Travničkoga sjemeništa i KŠC-a. Naime, 20-godišnja pravna borba Katoličke crkve za svoju imovinu u Travniku još uvijek traje unatoč odluci Doma za ljudska prava za BiH, mišljenju Ustavnog suda BiH i na koncu mišljenju i prijedlogu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, piše Večernji list BiH.
Iz BH-Gasa jučer su priopćili kako je Vlada Federacije BiH usvojila informaciju o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija BiH i Hrvatske”.
Federalna agencija za upravljanje oduzetom imovinom dobit će od Vlade FBiH 500.000 KM za njezine operativne poslove. Isti iznos novca odobren joj je i prošle godine, a ta su sredstva utrošena za prve aktivnosti Agencije te, kako stoji u izvješću, one su i realizirane, piše Večernji list BiH.
Vijeće ministara BiH je utvrdilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira pojam javnog poticanja na nasilje i mržnju.
Meteorolozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda objavili su vremensku prognozu za predstojeće tjedne.
U ekonomskoj situaciji kakva je u BiH mnogi radnici su sretni da imaju redovitu plaću, te da poslodavac uplaćuje sve zakonom propisane doprinose. Osim toga, ostala prava radnika su nešto što mnogi od njih svjesno žrtvuju ili ne forsiraju njihovu primjenu, piše Faktor.
Korištenje godišnjeg odmora u punom obimu, korištenje porodiljnog u potpunosti, tužba prema poslodavcu u slučaju nezakonitog otkaza, odšteta, i niz drugih prava su zakonom propisane mogućnosti koje građanima omogućavaju normalan život.
Slučajevi kada se radnici odriču dijela svojih prava zarad “mira u kući“ odnosno u tvrtki je često posljedica činjenice da radnici nisu organizirani, tvrdi predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH Mersiha Beširović.
To je najveći problem, jer kad ima sindikat onda radnici imaju koga zvati za savjet i pomoć. Najveći problem trgovačkih tvrtki, a osobito manjih poduzeća, jeste da nema sindikata i onda se događa da onog trenutka kada poslodavac ugrozi njihova prava radnici čak to i ne znaju, ili prođu rokovi za određena prava koja su mogli koristiti, kazala je ona.
Kao jedan od primjera navela je činjenicu da pojedini radnici ne znaju da postoji rok u okviru kojeg se moraju prijaviti na ured za zapošljavanje ili gube razna prava. Također, radnici često potpišu sporazumni otkaz ali onda na uredu za zapošljavannje jer ne mogu dobiti naknadu koju bi mogli imati u slučaju da im je u raskidu ugovora o radu navedeno da su tehnološki višak.
Radnici otkaz gledaju isključivo kao gubitak posla, i iz vida izgube neka druga prava koja mogu ostvariti nakon toga, pojašnjava Beširović.
Dodatni primjer je i iskorištavanje porodiljne odsutnosti kada se mnoge žene dobrovoljno ranije vraćaju na posao da ga ne bi izgubile, iako im je ostalo još zakonski predviđenog vremena da borave kući. Tu je i pitanje naknada za rodilje koje je prema mišljenju Beširovića u Sarajevskom kantonu dobro riješeno i na vrijeme se isplaćuje u usporedbi s drugim kantonima.
Mi smo u praksi imali slučaj gdje je radnik dobio otkaz pod sumnjivim okolnostima. Jasno je bilo da se radilo o prebacivanju radnika iz jednog objekta u drugi koji je nerentabilan ili se zatvara. Onda smo dokazali da je radnik planski smješten u nerentabilan objekt. S druge strane, ima dosta slučajeva gdje poslodavac krši pravilnik koji je sam donio. U takvim slučajevima, sudski postupci po pravilu završe u korist radnika ali je problem što postupci traju dugo. Radnici bi ipak trebali pročitati te pravilnike i biti upoznati s njihovom odredbama. Druga je priča što pojedini poslodavci taj pravilnik stave na neprimjetno mjesto ili ga čak i kriju, iako treba biti istaknut na oglasnoj ploči. Tu je važna uloga sindikata da ukaže pažnju na te stvari, zaključuje Beširović.
Ali mnogi radnici nisu u sindikatu i pitanje je kako mogu sudski zaštititi svoja prava. Tim povodom u većini županija u FBiH djeluju kantonalni zavodi za besplatnu pravnu pomoć. Radnici koji smatraju da su nezakonito otpušteni mogu se ovoj instituciji obratiti s molbom da njihov slučaj obradi i sudski procesuira nakon što tvrtki uputi upozorenje ukoliko se zaista dogodila nezakonita povreda prava radnika.
Mi pružamo pravnu pomoć u mnoštvu situacija, ne samo radnicima; od revizije invalidnina, pa do niza drugih slučajeva uključujući i radno pravo. Ukoliko radnici ispunjavaju uvjete da dobiju našu pravnu pomoć, onda nam se mogu obratiti, kazao je direktor Zavoda za pružanje besplatne pravne pomoći SK Velija Nuhanović.
Besplatnu pravnu pomoć kako u SK tako i u ostalim kantonima mogu ostvariti razne kategorije stanovništva uključujući dijete, osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost i duševno oboljela osoba, žrtva nasilja u obitelji ili nasilja na osnovu spola, korisnik stalne novčane pomoći ostvarene prema županijskom propisu o socijalnoj zaštiti, uživatelj najniže mirovine pod uvjetom da nema drugih članova domaćinstva, član obitelji poginulih branitelja, osoba lošeg imovinskog stanja i niz drugih.
Osoba lošeg imovinskog stanja, koja ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, smatra se osoba čiji mjesečni prihodi po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 40 posto prosječne isplaćene mjesečne neto plaće zaposlenih u FBiH u prethodnoj kalendarskoj godini, a nema nekretninu, ili drugu imovinu kojom može podmiriti troškove postupka.
Problem u radu Zavoda predstavlja činjenica da je zaposleno svega 5 pravnika uključujući i direktora što je nedovoljno da bi se zadovoljile pravne potrebe svih osoba koje ispunjavaju uvjete za besplatnu pravnu pomoć.
Što se tiče slučajeva radnika, tu se najčešće radi o problemima tijekom privatizacije. Pojedinim tvrtkama smo slali opomene i oni su ispravili nedostatke, dok drugi nisu. Kada smo tijekom samog postupka dobili presudu, nismo od nekih tvrtki mogli ništa naplatiti za radnika jer je već sve bilo oduzeto od strane poreznih službi, banaka i slično, zaključuje Nuhanović.
Radnicima je za pravne savjete i pomoć dostupna i Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Zaposlenici Odjela za praćenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava pomažu radnicima koji su bili žrtve bilo kakve diskriminacije, ili u slučajevima kada im je povrijeđeno pravo na odmor, razonodu, razumno ograničenje radnog vremena, povremene plaćene odsutnosti, naknadu za blagdanske dane, osnivanje i članstvo u sindikatima, pravedne i sigurne uvjete rada, štrajk, korištenje službi socijalne zaštite i niz drugih.
Iako je realnost BiH sporo pravosuđe koje će slučajeve radnika kojima su povrijeđena prava često rješavati godinama, važno je da građani svoja prava štite i preko suda u situacijama kada ne postoji drugo rješenje. Na taj način će se barem pokrenuti sustav koji pravdu sporo dostavlja, ali oštećenoj strani je bolje i to nego nikakvo zadovoljstvo.
/tntportal/
