Predstava ”Molim, ne zaklanjajte mi sunce!” dobila je naziv po pjesmi velikoga bosanskohercegovačkog pjesnika Anđelka Vuletića.

Tekst predstave govori o pet različitih osoba koje se ne poznaju, a povezuje ih snažna potreba za istinskom povezanošću s drugim ljudima. Oni počinju sumnjati u svoje ideale jer polako shvaćaju da u suvremenom svijetu bivaju ismijani, usamljeni, obespravljeni.

Sumnja u ispravnost vlastitih ideala vodi ih u imaginarni svijet Odbačenih koji simbolizira njihovo odustajanje. Nakon što, suočeni sa svojim strahovima, priznaju sebi vlastiti pad, dižu se osnaženi kako bi se izborili za ono što uistinu žele ostvariti u životu.

Minimalističkom scenografijom u prvi plan stavljaju se gluma i tekst predstave, čime se osnažuje sama poruka i ideja komada. Kostimografija je u svojoj jednostavnosti potpuno u službi karakterizacije likova gdje je većinska masa prikazana crnom odjećom, a pojedinci nose boju sunca, čime se izdvajaju iz tamne mase.