Ovaj praznik se uzima kao granica između zime i ljeta. Ranije su toga dana hajduci napuštali svoja skloništa u kojima su se skrivali tijekom zime i odlazili u šumu na zakazano mjesto da ponovo otpočnu hajdukovanje. Zato u narodu i postoji izreka “Đurđevdanak- hajdučki sastanak.”

Nakon đurđevdanskog uranka, jutarnjeg umivanja i kupanja započinje slavlje uz igru, pjesmu i bogatu trpezu.

Dan prije, 5. svibnja, farbaju se jaja i pripremaju kolači - baklave, tulumbe i druge slastice.

Ujutro rano, 6. svibnja, djevojčice idu ispod vrbe i šišaju kosu kako bi im kosa rasla i bila bujnija. Kada se vrate kući, kupaju se vodom u koju se stavljaju farbana jaja, vrba i cvijeće, a jaje treba biti crveno kako bi djeca bila zdrava i napredna. I djevojke i mladići se, također, okupljaju kod vrba.

Za Rome je jako bitno da tog dana, 6. svibnja, počinju da putuju, jer vrbe su procvale i oni imaju, kad već počnu putovati, gdje da odmore, a neki čak i spavaju ispod vrba.

Za Đurđevdan treba da bude što bogatija trpeza, a nakon obiteljskog ručka obilaze se porodica i prijatelji.

Nakon toga počinje slavlje uz muziku, igru, a za Đurđevdan treba da bude što bogatija trpeza, počev od raznih slanih jela, pečenja, pa do slatkiša.

Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro da će biti plodna godina, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša da će ljeto biti sušno. Kaže se da koliko nedjelja prije Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine. /avaz.ba/